Six Pack je jedna tvorevina poznata u normalnim zemljama kao savršeno sredstvo za smirivanje živaca i postizanje dob­rog raspoloženja. I to u zemljama koje su shvatile da su "bo­mbe" od 2l, totalno nepraktična i neeekološka stvar.
U zemlji ovdašnjoj, Six pack nema da se kupi u tekućoj formi, u muzičkoj formi Six Pack su itekako aktivni. Ovaj album sastavljen od obrada generalno odvratnih disco hiteva ("Sky", "Tarzan Boy", "I Like Choppin", "United", "Stop That Train") i nekoliko normalnih hiteva sličnog usmerenja "I Need A Hero", "What A Feeling" (koji je to osećaj, olakšanje možda?), "Cambodia", te "Princeza" onog rogobatnog evrovizijskog dujeta i kolaboracije Mikijeve (prilično Bajagaste) sa obradom "California Dreaming", legendarnih mama i tata, daju samo zanimljiv osvrt na post eru pomenutog pravca.
Na žalost, Six Pack su napravili vrlo predvidljive obrade, kojima još nedostaje i iole oz­biljna produkcija (u životu ne čuh kantastiji bubanj). Me First And The Gimme Gimmies ovakve stvari rade iz zajebancije, što su i Six Pack očigledno želeli, ali kod onih to us­peva, ovde je to tek na razini litre samo jedne popijenog piva, što je daleko manje od zvanične količine sadržaja Six pack-a.
Na momente zabavno s odličnim omotom, ali nedovoljno dobro za bend koji sasvim si­gurno može mnogo bolje. Možda je ovo samo jedna lo-fi pauza između dva studijska al­buma... ko će ga znati... očekivao sam više... od ovog melodičnog punk-rock benda, mo­žda malo više punk-a.