Matematika je kod šved­skog benda Hardcore Su­perstar vrlo, vrlo čudna st­var. Ako je suditi po hrono­logiji njima je ovo sedmi album. Ako je suditi po ka­rijeri i pauzi u istoj, ova inkarnacija benda će tvrditi da su prva četiri albuma rađena u "vintage-classic rock" stilu deo prve neslavno završene faze.
Druga uspešnija faza (započeta 2005. godine) be­nda prigrabiće "Beg For It" kao treći album. Kao us­pešan treći album, bar po reakcijama.
Ali da li je zaista tako?
"Beg For It" započinje vrlo ugodnim i prigodno nazvanim instrumentalom "This Worm's For Ennio" i svojom špageti western tematikom daje do znanja da su HCS mislili na maga filmske muzike gospodina Morikonea. Već sledeća, naslovna pesma daje tačnu sliku onoga što HCS žele da predstave svetu kao svoj originalni zvuk. To je ubitačna tehnički savršena mešavina thrash metal rifova (ima tu nečega iz drugog dela Anthrax škole) ukombinovana sa sleazy načinom pevanja i pratećim "gang" vokalima. Začudo, sve to vrlo lako funkcioniše i krajnji proizvod, a to su pesme dakako, ne deluju rogobat­no. Dakle HCS su kroz dvanaest pesama (+ instrumental) uspeli u svojoj nameri da spoje nespojivo i da naprave (osim naslovne) još tri vrlo dobre kompozicije: "Into De­bauchery", "Hope For A Normal Life" i "Don't Care About Your Bad Behaviour". I to je to, ni ostatak materijala, daleko bilo nije za potcenjivanje, tu je i vrhunska ovotrenutna pro­dukcija, što u budućnosti može i da bude problem, ali da li neko zaista razmišlja o bu­dućnosti. HCS su danas tu, sa svojom novom igrom koja žanrovskim čistuncima može vrlo lako da zasmeta, a ako se to prebegne "Beg For It" će vrlo lako postati kamen teme­ljac neke nove "metalne" škole. Čudna, zabavna i solidna ploča. Ah, da za one neupuće­ne hardcore iz naziva benda se ne odnosi na muzički pravac već na onaj filmski po ko­me su Švedžani bili nekada itekako poznati.